Frizerski saloni i crkve i dalje su dva najegregiranija prostora u Americi. U posljednje vrijeme dosta čujem taj osjećaj. U ovom trenutku američkog obračuna, s rasnom predrasudom, rasnom nepravdom i bijelim privilegijama pod mikroskopom, internetski su se razgovori pomaknuli kako bi se razotkrile industrije u kojima rasizam i diskriminacija rastu. Konsenzus: Ovaj račun u kojem se nalazimo mora se proširiti na one sigurne, bijele prostore.
Spasit ćemo borbu protiv bijele evangelizacije još jedan dan, ali važno je napomenuti da je segregacija koja se događa u frizerskim salonima proizvod ukidanja ropstva i uspostave ere Jima Crowa. Održavanje i održavanje kose bili su uključeni u stoljećima dugo razdoblje u kojem su bijelci imali koristi od besplatnog crnog rada, kaže Jonathan Square, profesor povijesti na Harvardu čiji se rad usredotočuje na afro-dijasporsku modu i umjetnost. "Mnogo robova ovisilo je o njihovim robovima da ih stiliziraju i modno oblikuju i friziraju", kaže Square.
Na prijelazu stoljeća frizerski se saloni pojavili kao bonafide poslovni pothvati, a frizeri su smatrani profesionalcima. Međutim, s tom je autentifikacijom došlo i do nametanja eurocentričnih standarda ljepote i segregacije u industriji. "Među bijelim, uobičajenim društvom postojala je hijerarhija", rekao je Square. "Ljudi s određenim fenotipovima, ljudi europskog podrijetla, ljudi ravne kose bili su postavljeni više od ljudi afričkog podrijetla."
Crnke su bile prisiljene ispraviti i manipulirati svojom kosom te oponašati te stilove kako bi se izbjegle suočiti s profesionalnim i socijalnim troškovima.
Neophodne frizure koje obilježavaju to vremensko razdoblje - Gibson Girl, pompadour i Marcel Waves - sve su nazvane po bijelcima. Crnke su bile prisiljene ispraviti i manipulirati svojom kosom te oponašati te stilove kako bi se izbjegle suočavanje s profesionalnim i socijalnim troškovima. Tako je započela pojava paralele industrija, kažu saloni ljepote Square koji su opsluživali one europskog podrijetla i saloni koji su opsluživali ljude afričkog podrijetla.
Premotavanje unaprijed do više od stoljeća kasnije i nije se puno toga promijenilo. Kao Crnkinja, ne mogu tek tako ući u najbliži frizerski salon, najnoviji fen za kosu ili najmodernije spa centar za uslugu. Svjestan sam da je pitanje da se u salone ušiju, svilena preša ili relaksacijski zahvat traži zbunjenost. Naježim se svaki put kad nazovem novi salon kako bih rezervirala sastanak i moram se raspitati: „Imate li stilista koji je specijaliziran za etničku frizuru?" (Odgovor je najčešće „ne").
Kao Crnkinja, ne mogu tek tako ući u najbliži frizerski salon, najnoviji fen za kosu ili najmodernije spa centar za uslugu.
To je zato što kada je bijela kosa postavila standard za ljepotu, postavila je i standard za obrazovanje o ljepoti, kaže Amber Curry, koja je tijekom svojih sedam godina u industriji nosila kapu edukatora i stilista. "Još uvijek razrađujemo zastarjele zaklade", objasnio je Curry, spominjući moćne frizerske škole, poput The Aveda Institute, Paula Mitchella i The Sassoon Academy. „Trebali bismo imati jednaku količinu programa za crnu kosu i teksturiranu kosu kao i za europsku kosu. Ali nemamo. "
Poruka koju šalje jest da crna kosa nije važna. A osim toga, nisu važni ni Crnci kojima raste ta kosa. Crni stilisti osjetili su obvezu naučiti oblikovati svu kosu, od tipa 1 do tipa 4, i u industriji ljepote držali su se tog standarda kad se čini da se to isto očekivanje ne odnosi na njihove bijele vršnjakinje. To je naglasila Marquetta Breslin na nedavnom panelu čiji je domaćin bilo Udruženje profesionalnih ljepota koje se bavilo rasnim nejednakostima u industriji. "Da bih pristupio ovoj industriji, industriji ljepote i bio raznolik, bilo je potrebno da idem u školu u kojoj ću učiti pretežno bijelu kosu", rekao je Breslin, koji je licencirani kozmetolog više od 16 godina. "To je bila jedna od stvari koje sam učinio da bih se više kvalificirao kako bih mogao biti privlačniji."
Crni stilisti osjećali su obvezu naučiti oblikovati svu kosu, od tipa 1 do tipa 4, i u industriji ljepote držali su se tog standarda kad se čini da se to isto očekivanje ne odnosi na njihove bijele vršnjakinje.
I Breslin i Curry kažu da mnogi njihovi bijeli vršnjaci koji rade u pretežno bijelim salonima nemaju tu istu širinu i znanje. Tekstura Crne kose predstavlja izazov koji mnogi bijeli stilisti ne znaju ili ih nije briga naučiti. "Ako ne možete (oblikovati sve tipove kose), ne natječete se na razini majstorstva", kaže Curry. “Nije me briga jeste li se frizirali 20 godina. Samo radite ono što je lako i što vam najbolje odgovara. "
Afroamerikanci nikada nisu oklijevali potrošiti znatan novac na kosu. Napokon, naša kosa značajan je dio našeg identiteta. A ne šireći svoje znanje kako bi obuhvatili sve tipove kose, stilisti također propuštaju posao i nove prihode, kaže Erin Walter, menadžerica marke za PBA. Walter kaže da je kao vodeća agencija za industriju ljepote PBA u doglednoj budućnosti usmjeren na održavanje razgovora i industrijske podrške vezanih uz raznolikost i uključivanje.
Još uvijek je dug put za integriranje Crnokosa žena u industriju koja nije stvorena s njima na umu. Ali stvarnost je takva da isključivanje tih Crnkinja iz prostora ljepote u ime udobnosti i privilegija nije samo pogrešno, već je rasističko.
Prije 20 godina teta Jemima učinila me sramotom u mom crnilu - ali nikad se više ne krijem
